U petak 27.08. sam morala da dam poslednje kuče iz legla. Srce mi se slamalo što sam ga morala dati, ali jednostavno nije bilo moguće da ga zadržim (budući da sam nezaposlena), a već imam dva odrasla psa i treći bi bio stvarno previše...
Od dana kad se rodio sam ga posebno zavolela. Od 6 kučića iz legla, njega sam non-stop izdvajala, nosala i provodila vreme s njim... Sad kad je otišao odlučila sam da napravim mali podsetnik na njega, a pošto je TOLIKO sladak mislila sam ga podeliti sa svima Vama...
Hmmm... šta je to tu ispod? Kao da je...hm...daj da vidim na brzinu...
Molim? Ja grizem tepih?! Ma neee...Samo mi je zapala kost, pa...
Dobro mi je prošlo ono s koskom, al ova patika je toliko velika...Ufff...Ne verujem da ću moći da je sakrijem tu ispod a da ne primete...
Oooo daaa...ovo je MNOOOGO bolje!! Što moljci beže od ovoga? Baš je fino...A i lako se žvaće...njam,njam...
Hej! Pa stani! Stani kad ti kažem!!! Grrr...
Joooj al sam se umorio!! Odremaću malo...
Šampon protiv buva malo sutra! Na šta sve ovi ljudi bacaju novac! Malo bolja reklama i eto ti proizvod u kući! A to što mene buve i dalje grizu nema veze!!!
Ala me nervira ova mačka! Jako je brza! Možda da pokušam sa...
Uf! Opet me je provalila! Glupa mačka!
Ma gde je sada? Mic, mic...Gde si? Šta ću sad da radim?
To je bio jedan od mojih dana... Ako želite da me vidite opet, pišite mi!
Jesam mali, al sam vragolan!
AV, AV